Popodnevna nastava nakon koje slijedi proslava Valentinova bila je pravi izazov i za učenike i za nastavnike: jer pripremili su se za ples s balonima i odjenuli i uredili za ples srdaca, a ne za instrumental i biljku cvjetnjaču. Nastavnici su bili neumoljivi iako su im možda oprostili koji odsutan pogled i nesuvisli odgovor.

     Proslava je započela pjesmom: školski nas je zbor iznenadio dvjema pjesmama i uveo nas u temu večeri. Natjecateljske  igre koje su bile dio programa svi su učenici shvatili vrlo ozbiljno: i oni koji su se natjecali i oni koji su srčano navijali za svoje prijatelje. Onima koji su bili najuspješniji i najspretniji u plesu s balonima i rasplesanim stolicama i onima koji su imali najviše sreće u plesu srdaca za nagradu smo poklonili veeeliku čokoladu. Kažu, omiljenu im. Iako, sigurni smo, ona nije bila motiv njihova zalaganja. Plesali su razigrano, lijepo, veselo, živo, nesputano jer su uživali, bili sretni i zadovoljni. Stanka za pizzu najbolje je pokazala koliko su trebali okrjepu. A posljednja natjecateljska igra, izbor za najbolje plesače, pokazala je koliko imaju snage, volje, mladosti. Jer, plesalo se do posljednjeg daha. Plesali su tako da smo dodijelili tri, ne jednu čokoladu, odabrali tri, ne jednog najboljeg plesača. A i to nam je bilo teško.

    A kada sve tako završi, onda ni nastavnicima nije žao što su za pripremu proslave i za proslavu samu odvojili svoje vrijeme i trud.

                                                                  Ljiljana Cecelja, knjižničarka