Već u 18. stoljeću u Engleskoj su se počele održavati sportske svečanosti izdaleka nalik drevnim starogrčkim Igrama. Tijekom narednih stoljeća slična športska događanja organizirana su i u Francuskoj i Grčkoj, ali to su bila mala natjecanja, bez ikakvog međunarodnog značenja. Zanimanje za oživljavanje Olimpijskih igara raslo je kako su iskapanjima njemačkih arheologa, sredinom 19. stoljeća otkrivani ostaci starogrčke Olimpije

Barun Pierre de Coubertin u isto je vrijeme istraživao razloge francuskog poraza u Francusko - Pruskom ratu (1870.-1871.). On je zaključio da je razlog, između ostaloga, bio i u tome što francuski vojnici nisu imali potrebnu fizičku pripremljenost pa je nastojao to poboljšati. U Coubertinu je istovremeno zaživjela želja o zajedništvu među narodima, želja o natjecanju svjetske mladosti na športskom, a ne na bojnom polju. Tako je ideja o oživotvorenju plemenitog i veličanstvenog Olimpijskog duha dobila svoj najdublji smisao. Na kongresu na Pariškom sveučilištu Sorbonni, održanom između 16. i 23. lipnja, on je iznio svoju ideju pred međunarodnim auditorijem. Posljednjeg dana kongresa odlučeno je da se prve Olimpijske igre modernog doba, tj. Igre prve Olimpijade, održe 1896. u Ateni, u njihovoj pradomovini Grčkoj. Međunarodni olimpijski odbor (MOO) utemeljen je radi organizacije Igara, a kao pripadnik grčkog naroda Demetrios Vikelas je dobio čast da mu postane prvim predsjednikom.

O prvim službenim olimpijskim igrama pročitajte OVDJE