Politički ideolog, organizator i vođa preporoda, Ljudevit Gaj bio je i književnik. Njegove književne, upravo pjesničke sposobnosti bile su izrazite. Budnica "Još Horvatska ni propala", napisana još 1833, bila je najpopularnija pjesma u ono doba, a pjeva se često još i danas. Pjesme su mu, pisao je Barac, bile "pune osjećaja i zaokružene, a riječi njihove, povezane ritmom i građom stiha, doimaju se snažno", a osobito njegovi članci i proglasi. Oni nose izrazito književna obilježja: živih slika i prispodoba, dobra stila i skladne kompozicije, Barac ih je pribrajao "među najbolju hrvatsku prozu u doba ilirizma".

6. siječnja 1835. pojavile su se "Novine Horvatske" čiji je pokretač bio, a 10. siječnja i njihov književni prilog "Danica Horvatska, Slavonska i Dalmatinska"; bio je to golemi napredak u ostvarivanju preuzetog cilja: znak da se hrvatska književnost konstituira kao jedinstvena cjelina, da je uspostavljen moderni književni instrumentarij za okupljanje svih književnika i smišljenu komunikaciju s baštinom.

Gaj je umro u prostorijama svoje tiskare u Ćirilometodskoj ulici u Zagrebu povučen i razočaran. Pokopan je u obiteljskoj grobnici na Jurjevskom groblju. Godine 1885 ostaci su preneseni u arkade iliraca na groblju Mirogoj.