Kao skladateljica i čovjek Dora Pejačević pripada Europi svog vremena. Odgojena kozmopolitski, govori i čita nekoliko svjetskih jezika, no ne osjeća potrebu skladati stihove hrvatskih pjesnika. Njezina je glazba dio konzervativne struje europske glazbene Moderne, sazdana na tradiciji obogaćenoj novim harmonijskim i kolorističkim nijansama. Tijekom ratnih godina kod Dore Pejačević razvija se svijest o nacionalnoj pripadnosti, pa u neka svoja djela ugrađuje diskretne folklorne stilizacije (Humoreska za glasovir), a u poslovnom kontaktu s Antunom Dobronićem govori o svojoj odluci da se ubuduće potpisuje fonetski.*

*izvor: MICnet