preskoči na sadržaj

Osnovna škola Hrvatski sokol Podgajci Podravski

Login
Ponosni smo!

Izreka tjedna

Nikada nemojte brkati znanje s mudrošću. Prvo vam pomaže da preživite, a drugo da živite.

Sandra Carey

Danas slušamo...
Kalendar
« Rujan 2018 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
27 28 29 30 31 1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji

Sigurni na Internetu

Vremenik pisanih radova 2018./2019.

Brojač posjeta
Ispis statistike od 23. 2. 2010.

Ukupno: 114548
Ovaj mjesec: 1560
Ovaj tjedan: 149
Danas: 22
Naši mali novinari

Naši mali novinari pod stručnim vodstvom  učiteljice Sanje Birović, osim školskog lista, rade i druge "novinarske poslove".  Između ostalog, intervjuiraju   zaposlenike  škole,  kako za školski list, tako i za našu školsku web stranicu.

Pa provjerite kako to izgleda kad mali novinari uzmu "stvar u svoje ruke"!                                                                                                                                     

Intervju s nastavnicom matematike Sanjom Kopić – Korov

(intervju vodio: Nikola P. učenik 5.a)

 

Nikola P. : Ukratko nam se predstavite.

Na: Ja sam Sanja Kopić - Korov, profesorica sam matematike. Radim u OŠ Hrvatski sokol P. Podgajci.

Nikola P. : Zašto ste odabrali taj posao?

Na: Kao dijete, voljela sam uvijek rješavati matematičke zadatke, a i volim rad s djecom.

Nikola P.: Kakav je bio put do ovoga posla?

Na: Završila sam osnovnu i srednju školu  te upisala PF u Osijeku na odjelu matematike i fizike. Nekoliko ispita do kraja   studija dobila sam ponudu da zamijenim bolesnu profesoricu u OŠ August Harambašić i  Donjem Miholjcu  i od tada radim ovaj posao.

Nikola P.: Kako izgleda jedan Vaš radni dan?

Na: Svaki dan putujem iz Donjeg Miholjca  na posao. U školi sam oko 7.35, tada obično dežuram - pozivam učenike prije početka nastave, pričam s njima. Nakon zvona ulazim u razred, upisujem sat, pregledavam zadaću, pojašnjavam nejasnoće. Ponekad razgovaram s roditeljima djece o poboljšanju, kvalitete učenja. Radni dan završava obično oko 12,00 sati jer mi je satnica smanjena radi izrade rasporeda za školu.

Nikola P. :Što bi ste izdvojili kao: a) najljepše

                                          b) loše (ako ima)

                                          c) naporno

u Vašem poslu?

Na: Najljepše mi je druženje s učenicima i njihova iskrenost

Nikola P. : Danas kada ga obavljate, sviđa li Vam se taj posao?

Na: Volim moj posao i nikada ne bih radila ništa drugo.

Nikola P. :Koliko dugo radite u ovoj školi?

Na: U ovoj školi radim već dvanaest godinama.

Nikola P. :Koji je Vaš moto i ciljevi rada?

Na: MOTO: Živi život kao da ti je danas posljednji dan.

       CILJ: Naučiti učenike da se ne boje matematike zato što ju ne razumiju  te im pomoći naučiti matematički misliti.

Nikola P. : Čujem da dobro predajete matematiku. Je li  to Vama poznato?

Na: Trudim se učenicima prenijeti svoje znanje i misli da i uspijevam u tome.

Nikola P. : Kome mislite da ste uzor?

Na: Nadam se, bar nekim svojim učenicima.

Nikola P. : Je li netko od Vaših učenika završio studij matematike?

Na: Da, znam za dvoje svojih učenika koji su danas profesori matematike i fizike.

N: Stignete li obavljati svakodnevne poslove uz posao u školi?

Na: Da, naravno. Trudim se posao ostaviti u školi, kada dođem kući, svojoj obitelji.

Nikola P.: Je li teško biti: mama, nastavnica, domaćica?

Na: Meni nije, ali ne bi bilo loše imati pomoć u obavljanju kućanskih poslova. Tada bih imala i malo vremena za sebe, što je ženama isto potrebno.

Nikola P. : Jeste li  ponekad umorni od ovoga posla?

Na: To mi se događa samo pred kraj školske godine, jer tada nažalost moram donijeti važnu odluku o uspjehu učenika, što je jako zahtjevno.

 

travanj, 2012.

na početak


Razgovor s ravnateljicom  naše škole Dubravkom Stanić u njezinom uredu

 

               Žena, majka, nastavnica, ravnateljica

 

Dana 15.9.2012. učenica 6.r. Amalija Skrbin razgovarala je s ravnateljicom o njezinom viđenju rada škole, našim učenicima, njezinom slobodnom vremenu i zanimanju.

 

Amalija: Recite nam nešto o sebi !

Ravnateljica: Po zanimanju sam nastavnica hrvatskog jezika, a po dužnosti ravnateljica škole. Rođena sam u Svetom Đurđu, a živim u Podravskim Podgajcima već 30 godina.

 

Amalija: Kakav je bio put do ovoga posla?

Ravnateljica: Diplomirala sam u Pedagoškoj akademiji u Osijeku 1974. godine i iste se godine zaposlila u Osnovnoj školi „A. Kovačić“ u Podravskoj Moslavini, najprije kao nastavnica glazbenog odgoja, vrlo brzo i kao nastavnik hrvatskog jezika. Radila sam i u Osnovnoj školi „ I. G. Kovačić“ u Viljevskom Cretu te najduže u OŠ „A. Harambašić“ u Donjem Miholjcu.

 

Amalija: Koliko godina radite u našoj školi?

Ravnateljica: Već 13 god. radim u ovoj školi, a tek dvije god. kao ravnateljica. Nakon toliko godina rada u nastavi, znam težinu i odgovornost koju nose učitelji pa kao ravnateljica mogu razumjeti i pomoći ne samo učenicima, nego i učiteljicama. Posao koji danas radim, nije daleko od učiteljskog, samo je još nadograđen pojačanom odgovornošću i brigom za ukupan rad škole.

 

Amalija: Zašto ste se odlučili posao ravnateljice?

Ravnateljica: Za posao ravnateljice sam se odlučila da na kraju radnog vijeka i drugima dokažem da mogu uspješno raditi i takav „teži“ posao. S ove pozicije lakše mogu riješiti neke  nesporazume između škole i roditelja i povezati školu s životom naših sela.

 

Amalija: Što vam je najbolje u školi, a što najgore?

U ravnateljskom poslu mi je teško kad potpisujem obavijest nekom roditelju da će njegovo dijete zbog neučenja i lošeg vladanja biti kažnjeno pedagoškom mjerom. Najbolje uspostavimo kontakt s učenicima na kraju školske godine kad se opraštamo od osmaša, a ujednose pripremamo za doček novi učenika.

 

Amalija: Sviđa li vam se neki posebni događaj?

Ravnateljica: Ne bih mogla izdvojiti najbolji događaj u proteklim godinama. Bilo ih je dosta lijepih i uspješnih, a vežem ih uz uspjeh učenika i nastavnika naše škole.

 

 

Amalija: S kim volite najviše surađivati?

Ravnateljica: U  svom poslu surađujem i s učenicima, učiteljima, roditeljima, predstavnicima privrednih, društvenih, vjerskih, političkih organizacija…

Najviše volim surađivati s djecom.

 

Amalija: Kakva su djeca naše škole za razliku od druge djece i što mislite o njima?

Djeca u našoj školi ne razlikuju se od djece u drugim školama Hrvatske. Ipak, trebala bi biti ambicioznija i puno više učiti.

 

Amalija: Kako provodite slobodno vrijeme:

Ravnateljica: Nakon radnog vremena obavljam i kućanske poslove, a najviše me opuštaju radovi u vrtu. Hobi mi je sudjelovanje u KUU „ Napredak“ gdje se pjevanjem u društvu razveselim i zaboravim na školske i privatne problem.

 

Amalija: Što su vaši učenici najviše postali po zanimanju ?

Ravnateljica: Dosta mojih bivših učenika postali su visokoobrazovani: liječnici, glumci, inžinjeri pa i profesori hrvatskog jezika…

 

Zahvaljujemo se na razgovoru.

 

 


 

Intervju s pedagoginjom Anom Perasić u njezinom uredu

 

 

 

 

Pedagoginja odgovara, ali ovaj put o sebi

 

 

 

N: Ukratko nam recite nešto sebi.

Pedagoginja: Ja sam pedagoginja Ana Perasić, radim u vašoj školi već pet godina. Živim u Donjem Miholjcu, imam supruga i sina Karla.

 

N: Zašto ste odabrali taj posao?

Pedagoginja: Odabrala sam posao pedagoginje jer volim rad s djecom, a oduvijek sam maštala o tome da radim u školi, pa mogu reći da mi se ostvarila želja.

 

N: Kako je iskustvo rada utjecalo na ljubav prema odabranom zanimanju ?

Pedagoginja: Volim svoj posao jer volim raditi s djecom, nastavnicima i roditeljima. Osim toga moj posao je odličan jer  ni jedan dan nije isti.

 

N: Kakav je bio put do ovoga posla?

Pedagoginja: Završila sam osnovnu i srednju školu u Donjem Miholjcu. Nakon završene gimnazije sam upisala Filozofski fakultet (smjer pedagogija i povijest). 2007. godine sam diplomirala i postala profesorica pedagogije i povijesti te sam se zaposlila u ovoj školi.

 

N: Kako izgleda jedan vaš radni dan?

Pedagoginja: Dolazim na posao u 8 sati i odmah dogovaram s ravnateljicom što ćemo raditi taj dan. Nekad imam razgovor s roditeljima vezan za ponašanje i ocijene učenika, nekad dolazim na nastavu s ravnateljicom kako bi vidjeli u razredu rad nastavnika, a najviše se družim s učenicima ( na SRZ u obliku radionice pomažem učenicima kojima je potrebna dodatna pomoć).

 

 

N: Koliko dugo radite u ovoj školi?

Pedagoginja: U školi radim 5 godina.

 

N: Pomaže li vam vaš poziv u majčinstvu?

Pedagoginja: Nije teško biti majka i pedagoginja jer uživam u jednom i drugom.

 

N: Stignete li obavljati svakodnevne poslove uz posao u školi?

Pedagoginja: Trudim se obaviti sve poslove koji me čekaju kad dođem kući, a ako nešto ne stignem, nije ništa strašno, posao neće nikud pobjeći! Važno je uživati u životu i provoditi što više vremena s djecom.

 

N: Što mislite o djeci u ovoj školi?

Pedagoginja: Mislim da su učenici naše škole dobri, no mogli bi biti bolji. Učenici se uvijek trebaju truditi da budu uspješniji, da bi ocijene bile bolje, da budu što bolji prijatelji i djeca, a mi svi da im u tome pomažemo.

 

 

N: Što bi ste izdvojili kao najljepše u vašem poslu?

Pedagoginja: U svakom slučaju rad i druženje s učenicima. Učenike uvijek naučim nešto novo i dobro se zabavim, a tu su rijetke ružne stvari koje svi brzo zaborave.

 

N: Mislite li da ste uzor?

Pedagoginja: Nisam nikad razmišljala  o tome.

 

N: Koji su vaši ciljevi rada?

Pedagoginja: Uvijek se trudim da se svi u školi osjećaju ugodno i da uspiju ostvariti sve što su planirali na početku školske godine, a ako negdje nešto „zapne“, trudim se riješiti problem.

 

N: Vaš savjet ?

Pedagoginja: Savjetujem svim učenicima da budu pristojni i vrijedni i da uživaju u vremenu koje provode u školi jer osam godina brzo prođe i onda vam kasnije bude žao što niste više uživali.

 

 

Novinarke:  Lucija Andračić  i  Anja Petrović, 8.a

           

preskoči na navigaciju