preskoči na sadržaj

Osnovna škola Hrvatski sokol Podgajci Podravski

Login
Tražilica
Razred

Izreka tjedna

Nikada nemojte brkati znanje s mudrošću. Prvo vam pomaže da preživite, a drugo da živite.

Sandra Carey

Danas slušamo...
Kalendar
« Ožujak 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji

Sigurni na Internetu

Brojač posjeta
Ispis statistike od 23. 2. 2010.

Ukupno: 237367
Ovaj mjesec: 1324
Ovaj tjedan: 184
Danas: 18
Dogodilo se na današnji dan
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
05. srpnja
Autor: Nataša Kresoja, 6. 7. 2012.

Isaac Newton napisao je Philosophiae naturalis principia mathematica 1687.godine

Tu je iznio teoriju gravitacije i tri osnovna zakona gibanja


O gravitaciji

Gravitacija ili sila teže jedna je od četiriju fundamentalnih interakcija. Ona se manifestira kao privlačna sila između svih tijela koja imaju masu. Sila gravitacije između tijela masa m1 i m2 iznosi:

\mathbf{F}_g(\mathbf{r_{12}})=-G \frac{m_1m_2}{r_{12}^3} \mathbf{r_{12}}

gdje je G gravitacijska konstanta, G = 6,67428·10−11 Nm2kg-2, a r12 je vektor njihovog međusobnog položaja. Kako ne postoji negativna masa (barem zasad nije otkrivena), ne postoji ni odbojna gravitacijska sila.

Nešto o zakonima gibanja

Newtonovi zakoni gibanja ili Newtonovi aksiomi su tri zakona klasične mehanike objavljena 1687. godine u djelu Philosophiae naturalis principia mathematica Isaaca Newtona. Mogu se formulirati na različite načine iako imaju jednoznačni smisao. Ovdje su navedene uobičajene formulacije iz mnogih današnjih standardnih udžbenika (a ne prijevod izvornog Newtonovog teksta na latinskom). Pojmovi "gibanje tijela", "brzina tijela" i "ubrzanje tijela" odnose se na centar masa tijela.

1. zakon (Zakon inercije): Svako tijelo ostaje u stanju mirovanja ili jednolikog gibanja po pravcu sve dok vanjske sile ne uzrokuju promjenu tog stanja.

2. zakon (Temeljni zakon gibanja). U svakodnevnim primjenama najčešći je slučaj da se tijelu ne mijenja masa tijekom promjene brzine, što je moguće (zanemarujući promjene u dalekim i nemjerljivim decimalama) samo za brzine puno manje od brzine svjetlosti (tzv. nerelativistička aproksimacija). Tada se koristi sljedeća jednostavna formulacija drugog zakona:

Ako na tijelo mase m djeluje sila F, ona mu daje ubrzanje:

\vec a ={\vec F \over m}

Opća formulacija temeljnog zakona gibanja, bez spomenutih ograničenja, koja je bliža Newtonovom izvornom tekstu, glasi:

Brzina promjene količine gibanja tijela jednaka je sili koja djeluje na tijelo:

\vec F ={\mathrm{d}\vec p \over \mathrm{d}t}


Za slučaj da je masa tijela konstantna, lako se vidi iz definicije količine gibanja i iz pravila deriviranja da ova opća formulacija prelazi u prethodni jednostavniji oblik:

\vec F ={\mathrm{d}\vec p \over \mathrm{d}t}={\mathrm{d}(m\vec v) \over \mathrm{d}t}=m  {\mathrm{d}\vec v \over \mathrm{d}t}=m\vec a


3. zakon (Zakon akcije i reakcije): Ako jedno tijelo djeluje silom na drugo, tada i to drugo tijelo djeluje silom na ono prvo. Te dvije sile jednakog su iznosa, suprotnog smjera i leže na istom pravcu. (Sile su međudjelovanje dvaju tijela, i zato se uvijek javljaju u paru; jednu od njih, najčešće proizvoljno, nazivamo akcijom, a drugu reakcijom.)

Napomena: Bilo da sila uopće nema ili je njihov zbroj nula, prema drugom Newtonovom aksiomu tijelo nema ubrzanja, pa je u stanju mirovanja ili jednolikog gibanja po pravcu. To znači da bi se moglo smatrati kako je prvi aksiom (zakon inercije) zapravo sadržan u drugom aksiomu kao njegov specijalni slučaj.



Izvor: wikipedija


[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju