Osnovna škola Hrvatski sokol Podgajci Podravski

   U priču su nas uveli likovnjaci: prozorska su stakla u holu škole osvanula zacrvenjena srcima raznih veličina. Hvala nastavnici Višnji Shala! U knjižnici smo potražili stih ili izreku o ljubavi. Ni tu nije nedostajalo srca. .  .

   Nastavilo  se negodovanjem. Jer ove se godine trebalo potruditi za ljubavnu poštu: kupiti i ukrasiti omotnicu ili ju spretno izraditi. U početku smo se zabrinuli da će nam ovogodišnja ljubavna pošta propasti. Na kraju je kutija koju smo pripremili za omotnice bila premala.

   Karla i Anja su postale poštarice. Sve su već imale spremno: poštarske uniforme i torbu i volju da podijele brojna pisma. Tko bi ih odbio.

  Veliki smo odmor iskoristili za razvrstavanje pošte po razredima. Bilo je tu puno posla. Onda je trebalo od brojnih crvenih, roza, srcolikih, onih čudnih oblika, ali odreda prelijepih omotnica odabrati najljepšu. U zbornici je odlučeno da je to ona za koju smo kasnije saznali da ju je izradila Monika Andračić.       

   Da, zamislite, nastave ima i na dan valentinovske zabave! Ne znamo kome je toga dana bilo teže: učenicima čije su misli bile nekoliko sati unaprijed na plesnom podiju ili nastavnicima koji su ih poučavali.

    Zvono za kraj nastave označilo je početak zabave! Nastavnica Tihana Geto je već sve priredila da zabava može neometano teći. Hvala joj. Spremne su i naše voditeljice: Lucija i Karla.

    Zabava je lijepo počela jer došla je i nastavnica Senka Mikić. Ne sama!

    Najprije smo uživali u lijepim stihovima posvećenima ljubavi koje su napisale i izgovorile naše učenice. Nagradili smo ih malim prigodnim poklonima. Čestitamo Barbara, Klara, Isabela, Elizabeta, Patricija i Lucija!

    Onda je uslijedila najljepša pošta uručena iz ruku najljepših poštarica. Bile su vrijedne i stvarno su se naradile. Hvala Karla i Anja!

    Najljepša je omotnica nagrađena! Čestitamo Monika!

   Naša Lucija nije bila samo voditeljica. Svojom točkom nas je zabavila i nasmijala i podsjetila kako je ona odlična glumica! Bravo Lucija!

    Karaoke su se najviše iščekivale. Prema izboru pjesama možemo zaključiti da su u školi omiljene Jelena Rozga i Severina, a da dečki više vole tamburaše. Svi su bili odlični, ali su Magdalena i Lara bile najbolje i njih smo nagradili! Čestitamo!

    Najavljene su plesne igre za koje je trebalo snage. Po nju smo otišli u blagovaonicu i učionicu fizike gdje su nas čekale naručene pizze i sokovi koje smo ponijeli od kuće. Pristojno smo jeli i ponašali se. Da, ostalo je malo više smeća, ali tete Danijela, Mira i Kaja se neće ljutiti. Hvala im!

     Za ples s balonima nedostajalo je ne takmičara, već balona! Razgrabljeni su u sekundi! Nastavnica Tihana bila je neumoljiva s plesnim taktovima, ali svi su ih neumorno slijedili. Ipak, najuspješniji su bili Elvira i Adrijan pa smo ih i nagradili i čestitamo im!

    I nakon plesa – ples! U ovom smo dijelu birali najbojeg plesača i najbolju plesačicu. Plesni je podij bio pun. Nastavnica Sanja Birović preuzela je ulogu sudca i prozivala redom one koji su manje dobri. Bivalo joj je sve teže i teže.

Na kraju su ostali najbolji: Elvira i Patrik. I njih smo nagradili i čestitamo im!

    Ponovo, a što drugo nego - ples! Ovaj se put  plesalo uz pjesme po izboru razreda! Podij je i dalje bio pun, vidjeli smo da su nam učenici vrsni plesači i veseljaci, ali i nastavnice. Nastavnica Liana Veber plesala je jednako dobro i uporno kao i većina čenika, a nastavnica Sanja Birović imala je čast plesati s plesnim pobjednikom, Patrikom Veselovcem. Ravnateljica nije plesala, ali nas je budno i zadovoljno promatrala!

   I tako smo odplesali do kraja proslave i naših voditeljica koje su nas pozdravile riječima maloga princa: « Samo srcem čovjek može vidjeti istinu, bitno je očima nevidljivo!».

  Ja vas pozdravljam lijepim stihovima koje je napisala naša učenica Barbara Veselovac:

                                                                            Ljiljana Cecelja, knjižničarka

Ljubav

Ljubav je uvijek s nama,

i kada vlada crna tama.

Ona je snažna i lijepa,

otvorite svoja srca slijepa.

Ljubav je kada vidiš nježan cvijet,

i kada malo dijete dođe na svijet.

Ali ljubav nekada nestane,

kao što čovjek od nečeg odustane.

Ljubav je iskazivanje puno osjećaja,

ona nam stvara lijepa sjećanja.

Treba ju širiti, povećavati,

jer trebamo mržnju smanjiti.

Zato ljubav činite većom,

da svijet vlada velikom srećom.

Jer ljubav je svima potrebna,

ona grije srca slomljena. 

Barbara Veselovac, 6. razred